POVIJEST UZGOJA KONOPLJE

Konoplja je jedna od prvih biljaka na svijetu koju je čovjek počeo koristiti i za druge potrebe, osim za prehranu. U Kini je korištena još prije najmanje 10.000 godina. “Ma”, kako Kinezi zovu konoplju, davala je vrlo ukusno i hranjivo sjemenje, a vrlo rano su naučili i koristiti gotovo neuništivo vlakno koje se dobije od njenih stabljika. Još u “Shen nung pen Ts’ao king”, knjizi s kineskim medicinskim i poljoprivrednim uputama, nastaloj vjerojatno negdje u vrijeme početka nove ere, autor opisuje kako koristiti konoplju kao sredstvo protiv malarije, reume i niza drugih zdravstvenih tegoba.

Biljka koja se mogla koristiti na toliko načina, brzo raste i ima listove koji liče na šaku, smatralo se da može biti samo božanskog porijekla. Zato nije neobično, da se konoplja u hinduističkim obredima koristi kao zaštita od zla. Prema vjerovanju, Buda se na svom putu prema prosvjetljenju hranio samo sjemenkama konoplje (sjemenke nemaju halucinogena svojstva). Preko Indije i antičkih kultura na području današnjeg Iraka konoplja dolazi i u druge dijelove tada poznatog svijeta. Najstariji nalazi konoplje u Europi stari su oko 5500 godina, i potječu s područja Njemačke, dok je na području današnje Litve nađeno sjemenje iz vremena oko 2500 godina pr. Kr., a konopljino vlakno iz oko 2300 godina pr. Kr. Herodot (450 pr. Kr.) spominje da su se Grci, kao i njihovi susjedi Egipćani odjevali u odjeću od konopljine tkanine. Konoplja i lan su dugo u Europi bili najvažniji izvor vlakana. No bilo je poznato i djelovanje kolačića s konopljom koji izazivaju “opuštenost i veselje” (grčki liječnik Galenos, 200. godina). Plinije Stariji kao i još neki autori spominju korištenje konoplje za suzbijanje bolova.

Skiti su u području današnje južne Rusije uzgajali ruderalnu konoplju radi hrane, ali i radi izrade i izvoza užadi od nje još oko 700. pr. Kr.. U šatorima su palili konoplju u obredne svrhe, i pri tome udisali nastale pare. Korištenje ove višestruko primjenjive biljke nastavilo se stoljećima. Tako je merovinška kraljica Adelheid, koja je umrla 565., bila sahranjena u odjeći od konoplje, a kralj Karlo Veliki je oko 800. g. donio prvi zakon o konoplji. Svi podanici su bili obavezani uzgajati ovu sirovinu, jako važnu i u miru i u ratu. Mnoga srednjovjekovna oružja, kao na primjer dugački luk čija tetiva je rađena od konoplje, nisu se mogla izraditi bez vrlo čvrstih i gotovo neuništivih konopljinih vlakana.

U 13. stoljeću preko Španjolske u Europu stiže još jedan način primjene konoplje, proizvodnja papira. U to vrijeme još nije bila ovladana tehnologija proizvodnje papira od drva, pa je konoplja, uz stare krpe koje su i same najčešće bile od konopljinog vlakna, bile najvažniji sastojak u proizvodnji papiraNa takvom papiru tiskana je 1455. poznata Gutenbergova Biblija, a Američka deklaracija o nezavisnosti iz 1776. sačuvana je do danas u originalu jer je bila zapisana na gotovo neuništivom papiru od konoplje.

Stabljika konoplje sastoji se od 2 dijela; prvi dio je srž, drvenaste strukture, a drugi dio je vlakno koje može biti prerađeno u bilo koju vrstu tkanine. Vlakna su vrlo dugačka i vrlo jaka, pa te tkanina čvrsta i izdržljiva, otporna na habanje i truljenje. Prve Levi’s hlače, čuvene traperice napravljene su od konoplje,  kao i prva američka zastava. U pomorstvu su užad i jedra od konoplje bili vrlo važni. Vlakno konoplje je puno otpornije na slanu vodu, a upija puno manje vode od, na primjer, pamučnih tkanina. Pamučna jedra bi od kiše upila toliko vode i time otežala, da bi se jarboli mogli slomiti. I jedra od lana nisu bila dobra zamjena, jer ona u kontaktu s vodom, za razliku od konopljinih, istrunu u roku od nekoliko mjeseci. Ulogu vrlo važnog trgovinskog središta u srednjem vijeku Venecija postiže, između ostalog, i visokom kvalitetom svoje užadi.

Do početka 20. st. svijet je pokretao sustav koji se temeljio na ugljikohidratima, u kojem su se sva vlakna, goriva i lijekovi proizvodili fotosintezom, uz pomoć Sunca, na posve prirodan način. Pojavom nafte i njenih derivata, te jačanjem i naglim razvojem kemijske industrije, ugljikohidrate su zamijenili ugljikovodici, umjesto prirodnih vlakana svijetu su nametnuta petrokemijska vlakna. Milijarde toksičnih, nerazgradivih predmeta za jednokratnu upotrebu preplavile su svijet i čine to i danas. Ali uništavanje i zagađivanje prirodnog svijeta nije brinulo velike korporacije, proizvođaće kemijskih proizvoda i prerađevina, jer je takva roba donosila veći profit. Nova vlakna (sisal, sintetička vlakna, poliester itd.) istiskuju konoplju iz niza područja gdje je do tada dominirala. U SAD-u je 1970. godine ukinut zakon kojim je bio dozvoljen uzgoj industrijske konoplje i od tada je u većini zemalja uzgoj konoplje ilegalan, iako nikad nije bilo niti javne niti stručne rasprave o tome zašto se brani uzgoj konoplje. Ne postoje pravi argumenti u korist zabrane uzgoja konoplje. Pod izlikom borbe protiv droge interesni lobiji, prije svega proizvođači pamuka, papira i naftna industrija imali su direktan utjecaj na zabranu uzgoja te nevjerojatno korisne, plemenite biljke.

Krajem 20.st. ponovo se legalizira uzgoj industrijske konoplje u Kanadi, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Austriji, Njemačkoj itd. Danas je Europska Unija otvorena čak i za medicinsku konoplju koja se uzgaja u strogo kontroliranim uvjetima. EU regulative podržavaju uzgoj i preradu industrijske konoplje do 0.2% THC-a. Od  veljače 2012.godine u Hrvatskoj industrijska konoplja može se uzgajati i u svrhu prerade sjemenki i za hranu čovjeka (prije 2012. bio je dozvoljen uzgoj u svrhu hrane za životinje i prerade vlakna za užad i srodne proizvode). Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina potpisao je Pravilnik o uvjetima za uzgoj konoplje. U njemu, između ostalog, stoji: “U Republici Hrvatskoj dopušteno je uzgajati konoplju (Cannabis sativa L) u svrhu proizvodnje hrane i hrane za životinje”. Pravilnikom se definira da je konoplju dopušteno uzgajati ako sadržaj THC u suhoj tvari biljke ne prelazi 0,2 posto. Konoplja se može uzgajati na temelju dozvole koju izdaje Ministarstvo poljoprivrede. Zahtjev za dobivanje dozvole pravna ili fizička osoba podnosi najkasnije do 31. svibnja tekuće godine. Pravilnikom je dopušteno saditi čak različite 43 sorte konoplje.

Dakle, pozitivnih pomaka oko uzgoja industrijske konoplje u Hrvatskoj ima, ali to još uvijek nije dovoljno, bar ne za neku veću proizvodnju industrijskih proizvoda, kao što su papir, odjeća, obuća, plastika, gorivo, građevinski materijal itd.